Pjesma zadovoljnog gosta

(domaćinu s ljubavlju)

U  srcu  pjesnika udomljena
njegujem kulturu ćutanja
na mjestu stare vatre
iznova strasno razgorjele.
Domaćin nije razgovorljiv,
ali   vatra rasplamsana
moćno grije  sva moja čula.
Ušla  sam ispod zaborava,
u dom njegovih pjesama
bez kucanja
da zajedno glasno  (o)ćutimo
(pjesme on i ja ) udobnost
svih  neispričanih (o)sjećanja.

Sanja Radulović

Crno bijela klavir

Advertisements

Zapis o ptici

(krilom slobode)

Darovala  sam  zrnevlje
nježnoj, plahoj  ptici.
Željela da pronađe
svoju kaplju mira.
Vjetru i zvijezdama
obećanjem
(u ime njenog Boga)
položila sam ruku
na hram svetosti.
U postelju snova
strpljivo sam odlazila
čekajući da izraste plod.
(Ptica me je  jednog dana
iznenada obavijestila
da nije od mene  ništa tražila,
i da sam je svojevoljno hranila).
U njenim očima sam vidjela
da smrt  dolaska ima više lica.
I da su najmanje žive,
od živih živih bića,
ptice slomljenih krila.
Sipam  joj  vodu
iz  čistog  izvora,
svakog dana iznova,
ako  slučajno svrati
poslije dugog puta
žedna,i(li)  umorna.
Posudu  sam  ostavila
pored otvorenog  prozora.

Sanja Radulović

Fotografija: Chris Maynard (ArtPics)

Zapis o ptici

Slučajan susret

(Zapis s druge strane budnosti)

Zastajkivao sam.Osluškivao.
U  svaku baricu s  vodom
razdragano sam  skakao.
Iznenada zapljusnut osjećajem
kojeg dugo,dugo nisam imao.
Čuo sam  njen smijeh,ponovo.
Odzvanjao je ulicom.
Hodao sam sjedinjen s kišom.
Ruke  u džepove sam stavio.
I kisnuo tako  dugo,dugo
ponovo dječački raspoložen.
Klikerima sam  džepove napunio.
(Kišobran sam negdje zaboravio,
a  da to nisam  ni primjetio).
Vidio sam svitanje
i nije mi više bilo važno
ni kretanje ni traganje.
Čuo  sam njeno disanje.
Iz  svake kapi  kiše  uzimao sam
po jednu poru i u nju sadio jutro.
Vidio sam pokvašene  pertle,
vrh male crne cipele,
nekoliko vodenih tačkica na  nosu,
i ruku kojom ih nevješto briše.
Osjećao  sam život  i sanjao  budnost
uvjeren da ljubav rađa  se  iz kapi kiše
jedino nikad ne znamo tačno  iz koje.
Možda iz svake sedme po redu,
ali   često kasnimo
i zato  rijetko na  tu sedmu stižemo.
Mogli bi možda da ih brojimo,
ali i  to ne stižemo  jer brzo padaju,
i još brže se miješaju,
zatim se smjelo udružuju u barice
gradeći tako svoje srećne svijetove.
Prkoseći svima   koji ih  traže
i pokušavaju da ih izbroje i razdvoje.

(Voda  poznaje umjeće spajanja
i zna tajnu sjedinjenja i trajanja.
A ja sam  opet sanjao isti san.
Svjetlo u njenoj maloj  sobi,
i veliku  buku ispod  prozora).

Sanja Radulović
(14.07.2013.)
Slučajan susret II
Fotografija : ‘Music of the Rain’ 

Tren nepažnje

Pred oltarom  osame
u  trenu  nepažnje
našla sam se.
Rodila  sam misli
napukle.
I zanijemila
pred porodom
nevješto  sročene
utjehe
kojom  ogrnuh se
tražeći  ljubav
bez gena izdaje.

Sanja Radulović
(6.Međunarodni festival književnosti
‘Dani prijatelja knjige’ Rijeka,2013.)

Tren nepažnje blog

Boja noći

Nekrštenim vinom
ostavljam  trag
na  hladnom  vratu
nedostajanja.
Sve noći,
koje izgubismo
na karti života
tražeći bo(l)je
sjećanjem prizivam.
A već sutra će se dan
ponovo obući  toplo.
Vino će biti oporo,
proliveno…
I sve će izgledati
(kao) dobro.

Sanja Radulović

Boja noći CPI

Smisao daljine

Udaljavajući se od tebe
upoznajem te sve više,
i sve češće zastajem
da sa tvojim riječima
razmijenim iskustva stečena.
Da dodirnemo se pogledom
i stisnemo rukom
lažima neuprljanom.
Sada znam šta htio si da kežeš
onda kada nisam  razumijela
misleći da je  otpor prema ništavnom
samo odraz  beskorisnog  pokušaja.
Sada razumijem i tvoja ćutanja,
čujem vrisak tvojih samotnih jutara
kojima bolno umivaš se iznova i iznova.
Znam da te  bol svih sukoba  pogađa
iako glasno  negiraš svu nježnost svijeta.
Shvatam da lijepa riječ je
najčešće samo kurtoazija.
Da je istinsko čovjekoljublje
sazidano u vertikalne redove
kojima se znatno teže uspinje,
od parafraziranja ljepote.
A psovke su ponekad i  vriline .
Znam da olako izgovorena
horizonalna krivulja osjećaja
prihvatljiva je  veličina
samo licemjernima na putu
ka slatkorječivoj ljestvici  uspjeha.
Sada  te mnogo više nalazim u sebi
i sve se češće rukujemo,razumijemo.
Opraštam ti sve  do sada neoprošteno.
Dodirujem ljubavlju sve  nepoljubljeno
na putu, kojim uzvodno, kotrljasmo  se.

Sanja Radulović
(Iz Zbornika ‘Izvornik 4’ /Smederevska Palanka,2013.)

Fotografija: Alexander Khokhlov (ArtPics)
ArtPics Alexander Khokhlov

Naš svijet

 

Pričam o kapljicama jutarnje rose
probuđene u oku sjetnog sanjara.
On  ćuti  o  bolu,neistinama,izdajama.
Izmišljenim vrlinama našeg vremena.

Pričam o iskri u oku stidljivog dječaka.
Doručku na terasi.Plodovima agave.
On  ćuti  o ratovima, velikim zavjerama.
Sukobu smisla .Protivrječju svijetova.

Pričam o pogledu na krošnju drveta.
Legendi o miru svih rođenjem jednakih.
On  ćuti  o životu bez ljubavi, otuđenosti.
Onima koji s onu  stranu prelaze iz pakosti.

Pričam o vrlinama,idealima,pjesmi,obalama,
zapljusnuta inspiracijom,svježinom izražaja.
On  ćuti …I grli  me.

Sanja Radulović

(Iz Zbornika ‘Sinđelićeve čegarske vatre ‘  Niš 2013. )Sinđelićeve čegarske vatre

Kap

 
Biću  ruka  hrabrosti
iz  srca  djeteta iznikla.
(Uvijek prva ispružena).
Milovaću
vještinom vraćanja
srž i smisao svega.
Biću i  kamen i mač.
I dijete i starac.
I mudrac i  pajac.
I lice i naličje.
I kap  i more.
Biću minijatura vrhovne želje.
Ako prepoznaš boju mojih  koraka,
utrljaj ih u dušu kružnim pokretima.
I pusti tišinu  nek’ odsvira kraj.

Sanja Radulović
(04.07.2013.)

Photo:’Water portrait’  by Iulia (Art Universe)Kap (2)

Ambivalentna pjesma

Jutrom  sam ti  opet pjesmu napisala.
(Opet ljubavnu.Najljubavniju).
U podne me je omeo unutrašnji glas
i  podsjetio na nemili događaj.
Htjela sam pocijepati pjesmu
ali sam je ipak sačuvala
kao  podsjetnik na svoju ludost.

Poslije ručka sam te zamišljala .
Na sofi pored mene  ležao si.
Čitali smo Prevera i pitali smo se;
Zašto je  u frižideru  ostavljen mrtav pas  ?
I  šta uraditi  sa mrtvim pticama ?!
Zemlja nije za njih,
jer nebo je njihov dom.
Ali,ako nebo pticu  grubo odbije
onda i ona mora spavati u frižideru
jednostavno zato jer nema gdje.
Smijali smo se (iako smiješno bilo nije).

Pred spavanje sam bacila knjigu na pod.
(Opet  sam se  napričala sama sa sobom).
Bestraga  i ptica i  pas i Prever i  pjesme !
Sve što  volim i  mrzim počinje slovom P !
Kao  početak  još  jedne  noći  bez  tebe.

San me nalazi na  pragu  pogužvaniih misli.
(Još  jedna  ljubavna,najljubavnija pjesma,
smrznuti  mali pas, neprilagođena ptica…)
I još jedno, sasvim izvjesno jutro, na putu.

Sanja Radulović
(11.04.2013.)
Prever Adrijen

Kraj bez kraja

(Od)uvijek sve
isto počinje…
Riječima velikim,
lijepim i bijelim.
Krajevi su  svi
oduvijek različiti.
Rječito hladni
(potajno umiru).
Nijemi,
dugo u samoći
posebnu počast,
početku odaju.
Postoje i  krajevi
koji vječno žive
i  uprkos svemu
mladi  ostaju.
Njihova
jedina uloga je
da  nas  zauvijek
na  početak
podsjećaju.

Sanja Radulović